10 krupnih, ali dostižnih, ciljeva posta ovog Ramazana

Imam Muslim prenosi od Džerira Ibn Abdullaha da je Poslanik a.s. rekao:

“Ko u Islam uvede korisnu inovaciju, za nju ce imati nagradu i nagradu svih onih koji je je budu prakticirali do Sudnjeg dana, a da se nece umanjiti nagrada onih koji je budu prakticirali.

Ko u Islam uvede štetnu inovaciju, za nju ce imati grijeh i grijeh svih onih koji je budu prakticirali sve do Sudnjeg dana, a da se nece umanjiti grijeh onih koji je budu prakticirali.”

Hadis je sahih i kao takav dokaz da je uvodjenje korisnih inovacija u Islam ne samo dozvoljeno, nego i pohvalno. Takve inovacije su uvijek u skladu sa duhom Kur’ana i Sunneta i gotovo po pravilu ih inicira ulema.

Poslanik a.s. je ovaj hadis izgovorio jedne prilike kada je grupa vrlo siromašnih ljudi došla kod Poslanika a.s. u zijaret. Bili su toliko siromašni da nisu imali dovoljno odjece da pokriju i gornji i donji dio svojih tijela. Usljed nedostatka sredstava, bili su primorani da na sebe navuku komade platna koje su bili usjekli u sredini kako bi ih mogli navuci  preko glava. Grupa ovih ljudi nije bila iz Medine. Došli su da se iz ljubavi prema Poslaniku a.s. sastanu sa njim i da ga zijaret ucine. Kada je Poslanik a.s. vido u kakvom su teškom materijalnom stanju došli, izraz lica mu se promijenio. Postao je tužan i zabrinut. Potom je apelirao na ashabe da prostru sergiju i udijele sadaku za potrebe ovih ljudi. Jedan je ashab odmah ustao, prišao Poslaniku a.s. i u ruku mu gurnuo svoj prilog. Drugi je ashab prišao i ucinio isto, pa treci, cetvrti. Jedan je ashab donio hranu, drugi odjecu i tako se zacas nakupila velika kolicina pomoci. Na ovakav srcan odziv, Poslanikovo lice je zablistalo od srece, pa je potom rekao:

- Ko u Islam uvede korisnu inovaciju, za nju ce imati nagradu i nagradu svih onih koji je je budu prakticirali do Sudnjeg dana, a da se nece umanjiti nagrad onih koji je budu prakticirali.

Premda je ovaj hadis imao specifican povod, njegovo je znacenje opcenito i pokriva i druge slicne slucajeve. Nije ispravno tvrditi kako se ovaj hadis odnosi samo na davanje milostinje, jer je Poslanik a.s. upotrijebio rijeci opceg znacenja kao što su: “Ko uvede jedan dobar obicaj u islamsku praksu”, a nije rekao: “Ko bude davao sadaku” i sl.

Pravilo oko kojeg se ulema složila je da ukoliko su ajet ili hadis kazani ili objavljeni povodom odredjenog slucaja, ali su pritom upotrijebljena jezicka sredstva opceg znacenja, onda važi kriterijum generalnog znacenja upotrijebljenih termina.

Prema tome, koji god musliman dodje u kontakt sa inovacijom koju je u islamsku praksu uveo pobožan alim, neka je slobodno prakticira. Sve inovacije koje su u skladu sa Kur’anom i Hadisom opravdane su ovim hadisom.

Ovaj je hadis poslužio za veliki broj inovacija i on ostaje da ih opravdava i da potice na nove. Neki “alimi” tvrde kako je sve što je inovirano nakon Poslanika a.s. uzrok zablude. Njihove tvrdnje nemaju uporišta, jer su u direktnoj koliziji sa ovim Poslanikovim hadisom i praksom ashaba i sljedbenika ashaba.

“Džamije grade, posjecuju i održavaju oni koji vjeruju u Boga i Sudnji dan, oni koji uspostavljaju namaz, daju zekat i ne boje se nikog do Allaha. Takvi ce, nadati se je, ostati na pravom putu" (Surah Tevbah, 9:18).

Islamic Center of Greater Toledo, OH 

U odsustvu jakih nacionalnih organizacija, džamija u Americi danas obavlja i one funkcije koje njihovi graditelji nisu predvidjeli. Uloga koju džamija u Americi ima danas podsjeca nas na ulogu koju su crnacke crkve imale pedesetih i šezdesetih godina prošloga stoljeca u Pokretu za americka gradjanska prava.

Snaga džamije u Americi

Udjete li u bilo koju džamiju u Americi, za razliku od bilo koje džamije npr. u Sarajevu, Kairu ili Istanbulu, odmah cete uociti razliku.

Dok su džamije pune života tek za vrijeme dnevnih namaza u vecini muslimanskih zemalja, džamije u Americi i drugim dijasporalnim zajednicama na Zapadu, ispunjene su aktivnostima i izvan namaskih vremena. Zato bi umjesto termina mesdžid koji je uobicajen kod ovdašnjih  muslimana, trebalo uvoditi termin islamski centar ili džamija, jer ovi termini preciznije opisuju funkcije i znacaj što ih ovo mjesto ima u životu dijasporalnih muslimana na Zapadu. Dijasporalne zajednice naših Bosnjaka u Turskoj se u pogledu upotrebe džamije ne razlikuju od Bošnjaka koji žive u svojim maticnim zemljama – u BiH, Sandžaku, Kosovu, Albaniji, Makedoniji i Crnoj Gori.

Vikend islamske škole tj. mektebi, islamske škole, nastava za odrasle, predavanja, posjete nemuslimana, zajednicke vecere, knjižare, biblioteke, aktivnosti žena, omladinska udruženja, radio sekcije, horovi, folklori, upozavanja sa predstavnicima politickog života samo su neke od aktivnosti koje se odvijaju u nasim džamijama ili islamskim centrima na Zapadu. Da budemo dokraja jasni i otvoreni, džamija na Zapadu, po funkcijama koje obavlja, bliža je konceptu Poslanikove džamije u Medini, nego vecina džamija ili mesdžida u bilo kojoj muslimanskoj zemlji.