MINA u cjelosti prenosi drugu ramazansku hutbu Reisu-l-uleme :

- Hvala Allahu koji nas obasipa Svojom milošcu, koju vidimo i koju ne vidiomo.

Hvala Allahu koji je poslao vjerovjesnika Muhammeda, a.s., koji nas je poucio pravoj vjeri, koji nam je donio radosnu vijest o šefa'atu, koji nas je uputio u tajne uspjeha na ovome svijetu i tajne spasa na drugome svijetu.

Hvala Allahu koji nam je u Ramazanu propiso ibadet posta, koji nas štiti od svega što nas udaljava od ljubavi prema Njemu i Njegovom stvorenju.

Draga braco i sestre,

U Ramazanu je Džibril-i Emin silazio na Zemlju da presluša Allahovog Poslanika Muhammda, a.s., u Kur'anu kako bi bio siguran da ništa nije ni dodato ni izostavljeno iz posljednje Allahove objave covjecanstvu.

Ti ramazanski susreti izmedju Alejhisselama i Džibrila nazvani su muk?belah. Dakle, ramazanska muk?belah, koja se u nas prakticira na poseban nacin, ustanovljena je na temelju te tradicije - ramazanskog susreta izmedju Allahovog Resula i Allahovog Emina - radi cuvanja i širenja autenticnosti Allahove vjecne poruke covjecanstvu.

Naravno, Džibril-i Emin nije nikad prestao silaziti na Zemlju i slušati ucenje Kur'ana u vrijeme Ramazana na našim muk?belama kako bi se uvjerio da ništa nije ni dodato ni izostavljeno iz Kur'ana - tog posljednjeg zavjeta covjcanstvu.

Zato je Ramazan mubarek mjesec, jer se u njemu spaja nebo i Zemlja, jer se u njemu ljudska duša otvara da cuje ove kur'anske rijeci: 

 - Allah je nebesa i Zemlju i ono što je izmedju njih u šest vremenskih razdoblja stvorio, a onda svemirom zavladao; vi osim Allaha ni zaštotnika ni posrednika nemate, pa kako se toga ne dosjetite!? Allah upravlja svima, od nebesa do Zemlje, a onda se sve to Njemu vraca u danu koji, prema vašem racunanju vremena, hiljadu godina traje. To je Allah koji zna pojavni i nepojavni svijet, koji je Mocan i Milostiv. To je Allah koji sve savršeno stvara, koji je prvog covjeka stvorio od ilovace - a potomstvo njegovo stvara od kapi hude tekucine, zatim mu daje pravilan oblik te mu od svoga duha život daruje, pa tako može da ušima cuje, i da ocima vidi, i da srcem osjeca i razumije, ali vi ste premalo zahvalni na tome (Kur'an, 32 : 4-9).

Dakle, Adem je stvoren od zemlje - ilovace. To je samo njegovo tijelo, koje bez duše nije ni živo ni mrtvo. Tek kad je Svoritelj od svog duha (?? ????) Ademovom tijelu darovao dušu, Adem je postao živi covjek, kojem su meleki priznali posebnost i pristali da mu odaju pocast tako što su mu se po Allahovoj zapovjedi poklonili:

- I kad je tvoj Gospodar melelekima rekao: „Stvorit cu covjeka od ilovace te kad mu dam ljudski lik i oblik i kad mu od svog duha podarim dušu života, vi mu se poklonite" (Kur'an, 71-73).

Kome ili cemu su se, po Allahovom emeru, meleki poklonili - Ademovom tijelu ili Ademovoj duši koja je nastala od Allahovog duha ?

Kad su uopce meleki primjetili Adema - kad je bio samo tijelo ili kad je dobio dušu i postao covjek?

Naravno, meleki nisu ni primijetili Ademovo tijelo - ni kao materiju kojoj se treba klanjati ni kao ljepotu kojoj se treba diviti. Jer u carstvu Allahovih stvorenja ima mnogo materijalnih stvari koje su po obimu vece i teže od covjeka i mnogo je lijepih stvari u Allahovom carstvu koje su ljepše od covjekovog tijela.

Dakle, meleki se nisu poklonili Ademovom tijelu, jer ih ono nicim nije zadivilo. Meleki su se poklonili Ademovoj duši u kojoj je Allahov duh kao dar života covjeku koji s tim postaje „najljepše uspravno i najljepše ispravno stvorenje od svih Allahovih stvorenja"(Kur'an, 95:4).

Eto, tom Ademu su se meleki poklonili i za sva vremena objavili na nebu i na Zemlji da postoji Allahovo stvorenje - covjek koji zaslužuje poštovanje zato što ima dušu, koja je svjesna odakle je i kuda ide, koja zna da je njezina moc znacajnija nego moc njezinog tijela, koja shvata da je njezina ljepota važnija od ljepote njezinog tijela, koja razumije da je Iblis odbio da joj se pokloni samo zato što je ostala vjerna duhu od kojeg je nastala.

Da, tako je -  mubarek Ramazan je vrijeme u kojem se duša kroz ibadet posta  iznova radja, jer se spaja s onim istim ezelskim duhom kojeg je Allah darovao Ademu da bi mu se meleki poklonili. Zato je Ramazan blagodat cijelome svijetu, jer u njemu se radja covjek sa dušom, koja plijeni svijet ljepotom svoje iskrenosti, koja zaslužuje poštovanje svojom pravednošcu, koja širi dobrotu svojom otvorenošcu i kojoj se poklanjaju meleki na nebu i ljudi dobre volje na Zemlji zbog njezine vjernosti Božanskome duhu.

Zar ima neko ko ne vidi da je ovaj svijet izgubio dušu pa je svu svoju pažnju posvetio tijelu, kojeg uljepšava do besvjesti, kojeg glorificira do bezumnosti, kojem se klanja do bezdušnosti, da bi na kraju shvatio da trajna ljepota nije u tijelu, vec u duši, da trajna slava nije u tijelu, vec u duši, da trajno poštovanje ne zaslužuje ljudsko tijelo, vec ljudska duša.

Pogledajte koliko se troši vremena i novca na uljepšavanju ljudskoga tijela, a koliko malo treba vremena i truda da bismo uljepšali našu dušu - samo jedna iskrena spoznaja u šehadetu, i samo pet puta namaza u jednome danu, i samo jedan mjesec posta u jednoj godini, i samo jedan trenutak pažnje zekata u jednoj godini, i samo jedno životno putovanje na hadž.

Prema Allahovom svjedocnju i vlastitom iskustvu znamo da je ibadet posta najsigurniji nacin da se duša ne samo uljepša, vec i trajno zaštiti od svega što je može uciniti ružnom. Nije li nam Uzvišni Allah najbolje objasnio zašto nam je propisao post, kao što je propisao i onima prije nas - pa zato da bismo se zaštitili od svega što nas može napasti.

Upravo tako treba razumjeti znacnje arapskog glagola tettekun koji se kod nas uglavnom prevodi kao „biti bogobojazan", mada u korijenu taj glagol ima znacenje „sprijeciti, zaštititi, sacuvati, odbraniti...". Prema tome, „leallekum tettekun" možemo prevesti ovako: „da biste sprijecili napade koji vam se spremaju, da biste se zaštitili, da biste se sacuvali, da biste se odbranili" od cega, pa od svega što vam može nauditi i uciniti vaš život teškim i nepodnošljivim, a život je težak i nepodnošljiv ako u duši pojedinca nema iskrenosti, ako u društvu nema pravednosti, ako u gradu nema sigurnosti, ako u javnoj komunikaciji nema poštivanja ljudske licnosti, ako u vlasti nema požrtvovnosti, ako u porodici nema ljubavi, ako medju bracom nema povjerenja, ako medju ljudima nema solidarnosti, ako u braku nema vjernosti, ako za izdaju povjerenja nema odgovornosti - ukratko život je težak i nepodnošljiv ako je ljudska duša prljava od laži i nepravde.

Jer, u bîti vjera je odbrana i zaštita od svega što je štetno i prljavo za život covjeka, za njegovu cast i dostojanstvo. Vjera nije napad. Vjera nije prisila. Vjera je štit od napasti koja ugrožava pravo covjeka na život i slobodu.

Zato je Ramazan vrijeme u kojem treba da uljepšamo našu dušu iz neiscrpne milosti Allahog duha koji nam se otkriva u vjecnoj rijeci Kur'ana Casnoga u kojem stoji da su muslimani braca i zato treba da se kroz ibadet posta uce pojedinacnoj i zajednickoj zaštiti od svega što im može nauditi i što može ugroziti njihovu ljudsku cast i dostojanstvo.

Allahu Svemoguci, osnaži nas da budemo od onih koji su bogobojazni, i bogozašticni, i bogosacuvani, i bogoodbranjeni od svakog zla i belaja kojeg znamo i kojeg ne znamo!

Allahu Sveznajuci, pouci nas da uljepšamo svoju dušu ljepotama iskrenosti, pravednosti, hrabrosti i darežljivosti!

Allahu Milostivi, podari nam Tvoga duha koji ce nam svijetliti put do Tvoga rizaluka i Tvoje neizmjerne milosti!

Allahu Plemeniti, sjedini naša srca kroz ibadet posta i osnaži nam volju da jedni drugima pomažemo u svakom hairli poslu za naš dom i našu domovinu! Amin!